Što učiniti s osobnim stvarima pokojnika?

Nakon smrti bliske osobe ne ostane samo prazno mjesto za stolom. Ostanu i stvari. Odjeća u ormaru, cipele pokraj vrata, naočale na noćnom ormariću, knjige, fotografije, rukom napisane bilješke, omiljena šalica ili predmet koji možda nikome drugome ne znači ništa, ali nama znači sve.

U danima i tjednima nakon smrti često osjećamo potrebu nešto učiniti s tim stvarima. Netko ih želi odmah pospremiti jer je preteško gledati ih. Netko drugi ne može dotaknuti ništa. Oba osjećaja su razumljiva.

Ne postoji rok u kojem morate odlučiti što ćete zadržati, pokloniti, donirati ili baciti. Ne morate donositi velike odluke dok je tuga još svježa.

Ne morate sve riješiti odmah

Kada je moguće, dajte si vremena. Neke stvari mogu ostati upravo tamo gdje jesu dok ne budete spremni odlučiti.

Posebno u prvim danima nakon smrti emocije su snažne i ono što vam se danas čini kao nepotreban predmet za nekoliko mjeseci može postati dragocjena uspomena.

Ako morate isprazniti prostor zbog praktičnih razloga, ne znači da morate odmah odlučiti o svemu. Napravite nekoliko kutija: „zadržati“, „pokloniti“, „donirati“ i „odlučiti kasnije“. Ova posljednja kategorija često je najvažnija.

Neke stvari vrijedi sačuvati zbog uspomene

Vrijednost predmeta ne mora biti financijska.

Ponekad su najdragocjenije stvari upravo one najobičnije: sat koji je pokojnik svakodnevno nosio, njegova omiljena košulja, recept ispisan njegovim rukopisom, stari rokovnik ili fotografija koju nitko drugi ne bi izabrao.

Zapitajte se: „Hoće li mi ovo jednog dana pomoći da ga se sjetim?“

Ne morate sačuvati sve da biste sačuvali uspomenu.

Možete odabrati nekoliko predmeta koji vam nešto posebno znače i od njih napraviti malu kutiju uspomena. Fotografije, pisma, nakit, dokumenti, rukom napisane poruke ili neki sasvim običan predmet mogu tako dobiti novo mjesto u vašem životu.

Razgovarajte s obitelji

Osobne stvari pokojnika često imaju različito značenje za različite članove obitelji. Ono što vama izgleda beznačajno možda je predmet koji je vaše dijete posebno voljelo. Netko drugi možda želi fotografiju, knjigu ili komad odjeće.

Zato, kada je moguće, razgovarajte prije nego što stvari podijelite ili odložite.

Ako se radi o vrijednijim predmetima ili stvarima koje imaju emocionalno značenje za više članova obitelji, dobro je odluke donositi zajedno i bez žurbe.

Djeca također mogu imati potrebu sačuvati nešto svoje voljene osobe. Dopustite im da sudjeluju u izboru, primjereno njihovoj dobi. Za njih to može biti važan način da se nose s gubitkom.

Pokloniti ili donirati može biti lijep način nastavka priče

Nije potrebno čuvati sve kako biste sačuvali osobu.

Odjeća, knjige, namještaj ili drugi predmeti mogu nekome drugome biti korisni. Nekim obiteljima upravo darivanje stvari pokojnika donese osjećaj da nešto što je pripadalo njihovoj voljenoj osobi nastavlja živjeti i služiti drugome.

Ali ni to ne mora biti učinjeno odmah.

Ako vam je teško donirati neku stvar, jednostavno je ostavite sa strane. Možda ćete za nekoliko mjeseci biti spremni. A možda nećete. I jedno i drugo je u redu.

Fotografije, pisma i digitalne uspomene

Posebnu pažnju vrijedi posvetiti stvarima koje se lako mogu izgubiti: starim fotografijama, videokasetama, audio snimkama, pismima, računalnim datotekama i sadržaju na mobitelu.

Ako postoje stare fotografije ili snimke koje želite sačuvati, napravite sigurnosne kopije. Digitalne uspomene također mogu biti dio obiteljske povijesti.

Ponekad je upravo snimka glasa ono što godinama kasnije postane najdragocjenija uspomena.

Ne morate čuvati stvari da biste čuvali sjećanje

Nakon nekog vremena možda ćete shvatiti da ne želite zadržati većinu stvari koje su pripadale pokojniku.

To nije izdaja.

Predmet nije osoba. Odluka da nešto poklonite ili bacite ne znači da vam je manje stalo. Uspomena ne živi samo u predmetima. Ona živi u pričama koje pamtimo, fotografijama koje gledamo, riječima koje ponavljamo i načinu na koji nas je netko promijenio.

Neke stvari ćemo zadržati cijeli život. Neke ćemo s vremenom pokloniti. Neke će jednostavno nestati iz našeg svakodnevnog života.

I to je u redu.

Ne morate sačuvati sve što je ostalo iza osobe da biste sačuvali ono što je najvažnije – sjećanje na nju.