Smrt u digitalnom dobu: Kako upravljati računima na društvenim mrežama nakon odlaska?

Nekada je nakon nečije smrti trebalo urediti dokumente, bankovne račune, imovinu i osobne stvari. Danas tome treba dodati i digitalni trag. Facebook profil, Instagram fotografije, Google račun, Gmail, YouTube, Google Photos i brojni drugi servisi mogu sadržavati godine uspomena koje obitelji možda žele sačuvati, ali i privatne podatke koje možda žele trajno ukloniti. Što se događa s profilom nakon smrti?

Ne postoji jedno pravilo za sve internetske platforme. Svaka ima vlastita pravila i postupke, a članovi obitelji najčešće ne mogu jednostavno uzeti lozinku pokojnika i nastaviti koristiti njegov račun. Platforme pokušavaju zaštititi privatnost korisnika čak i nakon njegove smrti. Zato je važno razlikovati dvije osnovne mogućnosti: sačuvati profil kao svojevrsno mjesto sjećanja ili ga trajno ukloniti.

Facebook: pretvaranje profila u spomen-stranicu

Facebook omogućuje da se profil preminule osobe pretvori u memorijalizirani račun. Na takvom profilu uz ime se prikazuje oznaka „Remembering“, odnosno da je riječ o profilu osobe koja je preminula. Sadržaj koji je osoba ranije objavila može ostati dostupan publici kojoj je bio namijenjen, a prijatelji i obitelj mogu, ovisno o postavkama, nastaviti dijeliti uspomene. U memorijalizirani profil nitko se ne može prijaviti kao da je pokojna osoba. Facebook također omogućuje korisniku da za života odredi tzv. legacy contact, odnosno osobu koja će nakon njegove smrti moći upravljati određenim dijelovima memorijaliziranog profila. Ako takva osoba nije određena, mogućnosti upravljanja profilom nakon smrti mogu biti znatno ograničenije.Obitelj također može zatražiti uklanjanje profila preminule osobe. Facebook za to ima poseban postupak prijave smrti i zahtjeva za memorijalizaciju ili uklanjanje računa.

Instagram: uspomena ili brisanje

Instagram, koji je također u vlasništvu Mete, također omogućuje memorijalizaciju profila preminule osobe. Cilj je da profil ostane kao mjesto na kojem se mogu sačuvati fotografije i uspomene, umjesto da jednostavno nestane s interneta. Druga mogućnost je zatražiti uklanjanje računa. Važno je pritom znati da trajno brisanje znači gubitak fotografija, videozapisa, komentara, oznaka „sviđa mi se“ i drugih podataka povezanih s računom. Kod vlastitog računa Instagram preporučuje da se prije brisanja napravi kopija podataka.

Google: puno više od jednog profila

Kod Googlea je situacija nešto složenija jer jedan Google račun može biti povezan s Gmailom, Google Photosom, Driveom, YouTubeom i drugim servisima. Google omogućuje korisniku da unaprijed postavi Inactive Account Manager, odnosno upravljanje neaktivnim računom. Njime se može odrediti kome će, nakon određenog razdoblja neaktivnosti, biti poslane određene informacije ili podaci te treba li račun biti izbrisan. Moguće je odabrati do deset osoba kojima će se omogućiti određeni pristup podacima. Ako osoba umre bez prethodno postavljenih uputa, članovi uže obitelji ili ovlašteni predstavnici mogu od Googlea zatražiti zatvaranje računa, a u određenim okolnostima i pristup dijelu sadržaja. Google pritom izričito navodi da ne daje lozinke ni podatke za prijavu te svaki zahtjev razmatra zasebno zbog zaštite privatnosti i sigurnosti. Google također navodi da osobni račun koji nije korišten najmanje dvije godine može biti označen kao neaktivan i da tvrtka može izbrisati račun i njegove podatke.

Što obitelj treba napraviti nakon smrti?

Najprije ne treba ništa brisati na brzinu. Digitalni računi često sadrže fotografije, videozapise, poruke i druge uspomene koje obitelj možda još nije stigla sačuvati. Dobro je napraviti popis važnijih digitalnih računa: Facebook, Instagram, Google, Gmail, YouTube, Google Photos, iCloud, Dropbox, web-stranice, blogovi i drugi servisi koje je osoba koristila. Zatim treba odlučiti što se želi sačuvati, što pretvoriti u memorijalni profil, a što trajno ukloniti. Posebnu pažnju treba posvetiti fotografijama i videozapisima. Ako se račun planira izbrisati, prvo treba provjeriti postoji li mogućnost službenog preuzimanja podataka ili drugog načina njihovog očuvanja. Jednom kada se račun trajno izbriše, povrat sadržaja možda više neće biti moguć.

Digitalna ostavština nije samo društvena mreža.

Ono što ostaje iza nas na internetu puno je šire od Facebooka ili Instagrama. To su fotografije, snimke glasa, videozapisi, poruke, tekstovi, obiteljske priče i uspomene koje su desetljećima bile spremljene na računalima i telefonima. Upravo zato sve je važnije razmišljati o tome gdje želimo da te uspomene budu nakon našeg odlaska. Društvene mreže nisu nužno najbolje mjesto za dugoročno čuvanje obiteljske memorije. One su prvenstveno napravljene za komunikaciju i svakodnevni život, a ne za trajno čuvanje uspomena.

Afterlife je nastao upravo iz te potrebe – kao prva obiteljska memorijalna stranica, mjesto koje je namijenjeno isključivo čuvanju sjećanja na osobu koja više nije s nama. Umjesto da uspomene ostanu razasute po društvenim mrežama, telefonu, računalima i različitim servisima, obitelj ih može okupiti na jednom mjestu: fotografije, videozapise, biografiju, priče, uspomene i druge sadržaje koje želi sačuvati. Društvene mreže mogu biti mjesto na kojem ćemo nekoga obavijestiti da je osoba preminula. Mogu ostati i mjesto na kojem će prijatelji ostaviti posljednju poruku. Ali sjećanje na člana obitelji ne mora ovisiti o tome koliko će dugo neka društvena mreža postojati, kakva će joj biti pravila za deset ili dvadeset godina ili hoće li se jednog dana promijeniti način na koji koristimo internet. Digitalni trag treba urediti kao i sve drugo. Smrt je oduvijek ostavljala iza sebe trag. Nekada su to bile fotografije u albumima, pisma, dnevnici i osobni predmeti. Danas je velik dio našeg života pohranjen digitalno.

Zato bi digitalna ostavština trebala postati dio razgovora koji vodimo s obitelji, baš kao što razgovaramo o oporuci, dokumentima i osobnim stvarima. Ne moramo unaprijed odlučiti baš sve. Dovoljno je ostaviti jasnu informaciju što nam je važno sačuvati, što želimo izbrisati i kome vjerujemo da će se time baviti kada nas više ne bude. Jer jednom kada čovjek ode, njegov digitalni život može ostati još dugo. Pitanje je samo hoće li iza njega ostati nepregledan trag podataka ili uređena zbirka uspomena koja će obitelji pomoći da ga se sjeća.