Željko Vukmirica

Željko Vukmirica bio je hrvatski kazališni, filmski i televizijski glumac, redatelj, dramaturg i kazališni pedagog. Rođen u Zagrebu, glumu je diplomirao 1976. na Akademiji za kazalište, film i televiziju. Nakon studija postao je član Teatra ITD i suosnivač kazališne radionice „Pozdravi“ s Ivicom Boban, a potom je bio i član ansambla Dramskog kazališta Gavella. Posebno se posvetio fizičkom teatru. Usavršavao se u Parizu kod Marija Gonzalesa, a tijekom rada surađivao je s brojnim važnim europskim kazališnim umjetnicima i pedagozima. Nastupao je u djelima Shakespearea, Čehova, Beaumarchaisa, Horvátha, Müllera i Stopparda. Bio je i profesor na Akademiji za kazalište, film i televiziju te je osnovao Glumački studio pri HNK-u Split i Glumački laboratorij ActLab u Zagrebu. Ostvario je velik broj filmskih i televizijskih uloga. Među filmovima su „Servantes iz Malog Mista“, „Đuka Begović“, „Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi“, „Libertas“, „Zagorka“ i „Pušća Bistra“, dok je na televiziji nastupao u serijama „Larin izbor“, „Bitange i princeze“, „Zauvijek susjedi“, „Zabranjena ljubav“ i „Operacija Barbarossa“. Bio je i koproducent filma „Nausikaja“, koji je 1996. bio hrvatski kandidat za Oscara. Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima autorska monodrama „Povijest moje gluposti“, koju je sam napisao, režirao i izvodio više od tisuću puta. Željko Vukmirica preminuo je u Zagrebu 3. svibnja 2025. godine, u 72. godini života. Iza njega je ostao umjetnički put koji se teško može svesti samo na glumu — bio je glumac, pedagog i istraživač kazališta, čovjek koji je vjerovao da glumac nije samo izvođač tuđih riječi, nego stvaralac koji u predstavu unosi cijeloga sebe.