Vlatko Marković

Vlatko Marković bio je hrvatski nogometaš, trener, izbornik i dugogodišnji nogometni dužnosnik. Rođen u Bugojnu, nogometnu je karijeru započeo u Iskri i Čeliku iz Zenice, a od 1958. do 1966. igrao je za zagrebački Dinamo. Nakon toga nastupao je za Wiener SK, Gent i bečku Austriju. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 16 utakmica, a nastupio je i na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu, gdje je izabran u najbolju momčad turnira. Nakon završetka igračke karijere posvetio se trenerskom radu. Vodio je NK Zagreb, Standard iz Liegea, Nicu, Hajduk Split, Dinamo Zagreb i Rapid iz Beča, a s reprezentacijom Jugoslavije do 23 godine osvojio je naslov prvaka Europe. Hrvatsku reprezentaciju vodio je u jednoj utakmici, 1993. godine protiv Ukrajine, u kojoj je Hrvatska slavila 3:1. Od 1998. do 2012. godine bio je predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, a potom je proglašen počasnim predsjednikom. Tijekom njegova mandata HNS je dobio vlastiti dom u Zagrebu, a Marković je sudjelovao i u radu UEFA-e i FIFA-e te bio predsjednik UEFA-ine Komisije za tehnički razvoj. Za svoj rad dobio je, među ostalim, Državnu nagradu za sport Franjo Bučar i nagradu Matija Ljubek Hrvatskog olimpijskog odbora. Vlatko Marković preminuo je u Zagrebu 23. rujna 2013. godine. Iza sebe je ostavio život gotovo u cijelosti vezan uz nogomet — od travnjaka, preko trenerske klupe, do vrha hrvatske nogometne organizacije. Njegova priča tako obuhvaća više od pola stoljeća nogometa i jedno od razdoblja u kojem se stvarala moderna hrvatska nogometna scena.