Vladimir Beara

Vladimir Beara bio je jedan od najvećih hrvatskih nogometnih vratara i jedna od legendi splitskog Hajduka. Rođen je u Zelovu kraj Sinja, a u Hajduk je stigao 1946. godine. Već sljedeće godine počeo je braniti za seniorsku momčad, s kojom je osvojio tri prvenstva Jugoslavije, 1950., 1952. i 1955. godine. Za Hajduk je odigrao više od 300 utakmica. Godine 1955. prešao je u Crvenu zvezdu, s kojom je osvojio još četiri prvenstva i dva Kupa Jugoslavije. Nakon toga nastupao je u Njemačkoj za Alemanniju iz Aachena i Viktoriju iz Kölna. Bio je poznat po iznimnoj gipkosti, refleksima i spektakularnim obranama, zbog čega je dobio nadimke „Veliki Vladimir“ i „Balerina“. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 60 puta, sudjelovao na svjetskim prvenstvima 1950., 1954. i 1958., a na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. osvojio je srebrnu medalju. Godine 1953. branio je i za reprezentaciju Europe protiv Engleske na Wembleyju, čime je postao prvi hrvatski vratar koji je nastupio za reprezentaciju Europe. Nakon završetka igračke karijere posvetio se trenerskom radu. Vodio je brojne klubove, među njima Rijeku, Hajduk i Osijek, a bio je i izbornik reprezentacije Kameruna. Vladimir Beara ostao je zapamćen kao vratar čije su obrane postale dio nogometne legende i kao čovjek čije je ime zauvijek povezano s poviješću Hajduka, Splita i hrvatskog nogometa.