Đurđica Barlović

Đurđica Barlović bila je hrvatska pjevačica i prvi prepoznatljivi ženski glas grupe Novi fosili, s kojom je obilježila jednu od najuspješnijih epoha hrvatske i jugoslavenske zabavne glazbe. Rođena je u Splitu, gdje je završila građevinsku školu, no ljubav prema glazbi odvela ju je na pozornicu. Prve javne nastupe imala je još kao djevojčica, a početkom sedamdesetih počela je snimati prve singlove. Sredinom sedamdesetih pridružila se Novim fosilima, a njezin nježan i prepoznatljiv glas postao je jedan od zaštitnih znakova grupe. S Novim fosilima snimila je albume „Da te ne volim“, „Nedovršene priče“, „Budi uvijek blizu“ i „Za djecu i odrasle“, na kojima su se našle pjesme poput „Diridonda“, „Šuti, moj dječače plavi“, „Saša“, „Plava košulja“ i „Tonka“. Godine 1982. napustila je Novi fosili i posvetila se samostalnoj karijeri i obitelji. Od 1984. do 1988. objavila je četiri samostalna albuma, a među njezinim poznatijim solo pjesmama bile su „Što te muči“, „Čujemo se, vidimo se“, „Dalje moram sama“ i „Nemam te više“. Đurđica Barlović preminula je 26. kolovoza 1992. u zadarskoj bolnici, u 43. godini života. Iza nje je ostao glas koji je obilježio prve velike godine Novih fosila i pjesme uz koje su odrastale generacije. I danas je mnogi pamte upravo po toj posebnoj toplini glasa koja je njezinim pjesmama davala prepoznatljivu nježnost i emociju.