Đorđe Novković

Đorđe Novković bio je jedan od najplodnijih i najznačajnijih hrvatskih skladatelja zabavne glazbe, autor čiji su hitovi obilježili nekoliko desetljeća glazbene scene. Rođen je u Sarajevu, gdje je završio glazbenu školu, a potom na Muzičkoj akademiji diplomirao dirigiranje. Šezdesetih godina svirao je s grupom Indexi, a 1967. osnovao je grupu Pro Arte. Godinu poslije preselio se u Zagreb, gdje je započeo veliki autorski put. Prvi veliki skladateljski uspjeh ostvario je pjesmom „Stari Pjer“, koju je 1968. na Zagrebačkom festivalu izveo Ivica Percl. Pjesma je ubrzo postala međunarodni hit, a doživjela je i izvedbe Nane Mouskouri i orkestra Paula Mauriata. Novković je tijekom karijere napisao više od 2.500 skladbi, surađujući s Mišom Kovačem, Nedom Ukraden, Zdravkom Čolićem, Terezom Kesovijom, Gabi Novak, Tomislavom Ivčićem, Srebrnim krilima i brojnim drugim izvođačima. Među njegovim najpoznatijim pjesmama ostale su „Ostala si uvijek ista“, „Ako me ostaviš“, „Poljubi zemlju“, „Virujen u te“, „Zora je“, „Laku noć, svirači“ i „Vino na usnama“. Godine 1993. njegova skladba „Don't Ever Cry“, u izvedbi grupe Put, predstavljala je Hrvatsku na prvom hrvatskom nastupu na Eurosongu. Bio je i producent te jedan od ključnih ljudi Croatia Recordsa, a za svoj je stvaralački doprinos dobio Porin za životno djelo. Đorđe Novković preminuo je iznenada u Zagrebu 6. svibnja 2007. godine. Iza sebe je ostavio opus koji je teško usporediti s bilo kojim drugim hrvatskim skladateljem popularne glazbe. Njegove melodije postale su dio osobnih uspomena milijuna ljudi, a pjesme koje je napisao za druge izvođače nastavile su živjeti kao da nikada nisu pripadale samo vremenu u kojem su nastale.