Mišo Hrnjak

Mišo Hrnjak bio je hrvatski bas-gitarist, najpoznatiji kao član legendarne postave zagrebačke rock-grupe Azra, koju su uz njega činili Branimir Johnny Štulić i Boris Leiner. Pridružio se bendu 1979. godine i postao dio glazbene priče koja će obilježiti povijest domaćeg rocka i novog vala. Njegove bas-dionice bile su važan temelj prepoznatljivog zvuka Azre, čije su pjesme spajale energiju rocka, punka i reggaea s poetičnim, društveno angažiranim tekstovima. Hrnjak je svirao na prva tri kultna studijska albuma grupe: Azra (1980.), Sunčana strana ulice (1981.) i Filigranski pločnici (1982.), kao i na legendarnom koncertnom albumu Ravno do dna. Iako je u bendu proveo svega nekoliko godina, sudjelovao je u stvaranju pjesama koje su postale trajni dio glazbene baštine ovih prostora. Azru je napustio 1982. godine, u vrijeme njezina velikog uspjeha, nakon odlaska na odsluženje vojnog roka i odluke da se udalji od profesionalnog bavljenja glazbom. Njegov život nakon toga krenuo je drukčijim putem. Putovao je Europom, a u Mađarskoj je pronašao novi dom, upoznao suprugu Uršulu i zasnovao obitelj s petero djece. Posvetio se obiteljskom životu i izradi namještaja, daleko od pozornica i medijske pozornosti. Glazbi se nakon dugog izbivanja ponovno približio kroz suradnju s Borisom Leinerom, s kojim je osnovao sastav Leiner & Hrnjak. Godine 2015. objavio je autobiografiju Srce od zlata – priče, ali ne baš za djecu, u kojoj je zabilježio svoje uspomene na Azru, rock-scenu i život nakon odlaska iz benda. Mišo Hrnjak ostaje zapamćen kao glazbenik čiji je doprinos nastao u jednom od najuzbudljivijih razdoblja domaće rock-glazbe. Njegov bas nastavlja živjeti u pjesmama koje su nadrasle svoje vrijeme i postale soundtrack života mnogih generacija.