Ljubo Stipišić Delmata

Ljubo Stipišić Delmata bio je hrvatski skladatelj, melograf, aranžer, dirigent, pjesnik, slikar i jedan od najvažnijih čuvara dalmatinske glazbene baštine. Rođen u Splitu, podrijetlom iz Vrbanje na otoku Hvaru, glazbu je učio kod istaknutih splitskih glazbenih pedagoga, a profesionalno se glazbom bavio od 1958. godine. Najveći dio njegova stvaralaštva bio je vezan uz vokalnu glazbu, osobito klapsko pjevanje. Vodio je i osnivao brojne klape, među njima Jeku Jadrana, Oktet DC, Kantadure, Trogir i Vokaliste Salone. Kao melograf zapisao je više od 200 dalmatinskih pučkih napjeva, čime je pridonio njihovom očuvanju i ponovnom otkrivanju. Svojim je radom snažno utjecao na razvoj i afirmaciju suvremenog klapskog pjevanja. Bio je jedan od suutemeljitelja Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, a pokrenuo je i brojne druge kulturne manifestacije i smotre. Godine 1991. osnovao je časopis „Bašćinski glasi“ i glazbenu ediciju Leut. Objavio je dvadesetak zbirki glazbe i desetak knjiga poezije, među kojima „Aforizmi“, „Rod titanski, rod žgincani“ i „Kušaonica smisla“, a skladao je i veća djela poput „Matije Ivanića“, „Kalvarije“ i „Mise Croatie redivivae“. Za svoj je rad 2006. dobio Porin za životno djelo. Ljubo Stipišić Delmata preminuo je u Splitu 9. listopada 2011. godine. Njegov život bio je gotovo potpuno posvećen jednom cilju — sačuvati glas Dalmacije prije nego što ga vrijeme odnese. Mnoge je pjesme pronašao, zapisao i vratio ljudima, a druge je sam stvorio. Zbog toga njegov trag nije samo u glazbi koju je napisao, nego i u pjesmama koje bez njegova rada možda danas više ne bismo čuli.