Jakša Fiamengo

Jakša Fiamengo bio je hrvatski pjesnik, novinar i akademik čije je stvaralaštvo duboko obilježilo hrvatsku književnost i glazbenu baštinu Dalmacije. Rođen je u Komiži na otoku Visu, a od 1962. živio je u Splitu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru, a profesionalni je vijek proveo kao novinar i urednik kulturne rubrike Slobodne Dalmacije. Prvu zbirku pjesama objavio je 1966. godine, a tijekom života stvorio je opsežan književni opus, nadahnut morem, otočkim životom, ljudima i mediteranskim načinom postojanja. Objavio je više od trideset zbirki poezije, među kojima se ističu „More koje jesi”, „Vjetar oko kuće”, „Svjetiljka radosnog moreplovca”, „Piva klapa ispo’ volta”, „Ljestve Jakovljeve” i „Jeka”. Pisao je i eseje, kritike, scenarije te knjige za djecu. Njegovi stihovi spajali su jednostavnost izraza s dubinom značenja, a u središtu njegova pjesništva nalazili su se more, zavičaj, prolaznost i čovjekova povezanost s prostorom u kojem živi. Posebno mjesto u njegovu radu zauzimaju tekstovi uglazbljeni u neke od najpoznatijih dalmatinskih pjesama. U suradnji sa skladateljem Zdenkom Runjićem i Oliverom Dragojevićem nastale su pjesme poput „Nadaline”, „Piva klapa ispo’ volta”, „Karoca gre” i „Infiša san u te”. Njegove su stihove izvodili brojni pjevači i klape, a upravo je kroz glazbu njegova poezija dopirala do široke publike i postala dijelom svakodnevnog života. Bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 2014. godine. Za svoj književni rad dobio je Nagradu „Vladimir Nazor” 1998. godine, a 2018. dodijeljen mu je Porin za životno djelo. Jakša Fiamengo preminuo je u Splitu 27. prosinca 2018. godine, u 73. godini života. Ostavio je stihove u kojima more nije samo krajolik, nego prostor pamćenja, pripadnosti i osjećaja. Njegove pjesme nastavljaju živjeti u knjigama, klapskim izvedbama i glasovima ljudi koji u njima prepoznaju vlastiti zavičaj.