Igor Mandić

Igor Mandić bio je hrvatski književni i glazbeni kritičar, esejist, feljtonist, polemičar i novinar, jedan od najprepoznatljivijih glasova hrvatske publicistike druge polovice 20. stoljeća. Rođen u Šibeniku, odrastao je u Splitu, gdje je završio klasičnu gimnaziju, a 1963. diplomirao komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1966. radio je u Vjesniku kao književni i glazbeni kritičar, kolumnist, recenzent i urednik, a 2000. nakratko je bio i glavni urednik Vjesnika. Pisao je za brojne novine i časopise, među njima Slobodnu Dalmaciju i Jutarnji list, a svojim izravnim, britkim i polemičnim stilom često je izazivao javnost i otvarao teme o kojima se drugi nisu usuđivali govoriti. Objavio je više od trideset knjiga različitih žanrova. Među najpoznatijima su „Uz dlaku“, „101 kratka kritika“, „Od Bacha do Cagea“, „Mysterium televisionis“, „Gola masa“, „Književno (st)ratište“, „Zbogom, dragi Krleža“ i autobiografska „Sebi pod kožu“. Za svoj novinarski rad 2005. dobio je nagradu Hrvatskog novinarskog društva za životno djelo, a knjiga „Književno (st)ratište“ donijela mu je nagradu A. G. Matoš Matice hrvatske. Igor Mandić nije pisao da bi se svima svidio. Pisao je da bi izazvao reakciju, otvorio pitanje i natjerao čitatelja da zastane. Njegova polemičnost, znatiželja i spremnost da kaže ono što drugi prešućuju ostavili su trag koji nadilazi pojedine knjige i novinske tekstove.