Fabijan Šovagović

Fabijan Šovagović bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih glumaca 20. stoljeća, snažne osobnosti i prepoznatljivog glumačkog izraza. Rođen u Ladimirevcima, glumu je diplomirao 1957. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Bio je član Gradskoga dramskog kazališta Gavella i Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, a sudjelovao je i u osnivanju Teatra u gostima. Na kazališnim pozornicama ostvario je niz velikih uloga, među kojima su Skup, Tartuffe, Kralj Lear, Stavrogin u „Demonima“, Estragon u „U očekivanju Godota“, Lenbach u „U agoniji“, Klaudije u „Hamletu“ i Ilija Čvorović u „Balkanskom špijunu“. Napisao je i dramu „Sokol ga nije volio“, koja je doživjela više od 200 izvedbi, te knjige „Glumčevi zapisi“ i „Slavonski divani Fabe Šovagova“. Velik trag ostavio je i na filmu i televiziji. Glumio je u filmovima „Breza“, „Lisice“, „Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj“, „Izbavitelj“, „Novinar“, „Ritam zločina“, „Vukovar se vraća kući“ i mnogim drugima. Posebno su ostale zapamćene njegove televizijske uloge u serijama „Kuda idu divlje svinje“, „Prosjaci i sinovi“ i „U registraturi“. Fabijan Šovagović preminuo je u Zagrebu na prvi dan 2001. godine. Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, a iza njega je ostao opus koji povezuje kazalište, film, književnost i slavonsku tradiciju. Bio je glumac koji nije samo tumačio svoje likove — unosio je u njih vlastitu snagu, temperament i iskustvo čovjeka. Zato su mnoge njegove uloge ostale živjeti i nakon što je njegov glas utihnuo.