Branko Ivanda

Branko Ivanda bio je hrvatski filmski i televizijski redatelj i scenarist, jedan od istaknutih autora hrvatske kinematografije druge polovice 20. i početka 21. stoljeća. Rođen u Splitu, nakon studija komparativne književnosti i filozofije diplomirao je filmsku i kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 1980. predavao je filmsku i televizijsku režiju na Akademiji, a od 1985. bio je redoviti profesor. Od 1985. do 1990. predavao je i na UCLA-u u Los Angelesu. Na filmu je debitirao igranim filmom „Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata“ 1968. godine. Među njegova najvažnija filmska ostvarenja ubrajaju se „Prijeki sud“, „Zločin u školi“, „Konjanik“ i „Lea i Darija“. Posebno je bio aktivan na televiziji, gdje je režirao brojne TV filmove, drame, dokumentarne emisije, glazbene programe i prijenose. Režirao je i popularne televizijske serije i sapunice, među kojima „Ljubav u zaleđu“, „Obični ljudi“, „Ponos Ratkajevih“, „Sve će biti dobro“ i „Zora dubrovačka“. Važan dio njegova opusa bio je vezan uz društvene i povijesne teme. S redateljem Zoranom Tadićem snimio je 1971. dokumentarne snimke studentskog štrajka, koje su zbog tadašnjih političkih okolnosti bile zaplijenjene. Film je dovršen i prikazan tek 2000. godine pod naslovom „Poezija i revolucija: studentski štrajk 1971.“ Za svoj dugogodišnji rad dobio je brojne nagrade i priznanja, među kojima Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 2020. godine. Branko Ivanda preminuo je u Zagrebu 20. studenoga 2025. godine. Iza njega je ostao opus koji obuhvaća film, televiziju, dokumentaristiku i pedagogiju, ali i generacije redatelja kojima je prenosio svoje znanje. Od prvih modernističkih filmova do televizijskih serija koje su gledali milijuni, njegov je rad obuhvatio više od pola stoljeća hrvatske audiovizualne kulture.